Na poznatoj globalnoj platformi za freelancere Upwork je dugo vremena bio najboje rangiran game developer.  Trenutno freelance-a, uglavnom za strano tržište. 

Voli da pozira, voli da se šali, ali mnogi će ga prepoznati i kao coworkera koji je uvijek tu za druge kada ‘zaškripi’ i koji zna biti itekako ozbiljan kad situacija nalaže tako. 


Ne voli javne nastupe, niti bilo kakvu vrstu medijskog eksponiranja, ali smo ga uspjeli nagovoriti da uradimo ovaj intervju.


Počeli smo razgovor o tome kako je došlo da se bavi time čime se bavi danas. 



‘U BiH je teško jer se game development ne shvata dovoljno ozbiljno, pa ne postoji dovoljan broj studija ili firmi koje se bave time, te automatski mladi ljudi nemaju gdje da nauče i rade. Još jedno od ograničenja je da, opcija za odlazak u inostranstvo nije moguća s obzirom da niko ne želi zaposlenika bez iskustva i tako se pravi jedan začarani krug.’



‘Kada mi je otac kupio prvi računar, igrao sam pokemone i ‘prekucao’ igricu. Tada sam shvatio da bi bilo super kada bi bilo još nivoa, ili da mogu nešto promijeniti. To je bio glavni pokretač - da sam mijenjam i uređujem igru po svojim željama.’ Jasmin Škamo je dugo vremena bio najbolje rangiran game developer na poznatoj globalnoj platformi za freelancere ‘Upwork’. Zanimalo me kako je izgledao njegov put, od početnika do nekog ko je toliko dobar u svom poslu. Objašnjava da je sve počelo kada je sa drugarima Andrejom i Draganom, koji su također dio tershouse community-a, upustio u svoj dječački san. ‘Nakon završetka srednje škole imali smo duži raspust te smo odlučili pokušati da pravimo video igre. Tada nije bilo toliko resursa za game development pa je bilo veoma teško i izazovno. Ali nekako smo uspjeli, nakon četiri mjeseca smo izbacili igricu na Steam, najveću platformu za video igre. Igra je bila prodata u par hiljada kopija po niskoj cijeni. Tadašnja zarada nas je motivisala da vjerujemo da to možemo raditi u budućnosti.’



Činjenica je da se danas malo game developera, a naročito u BiH, bavi izradom igrica, što onako na prvu zvuči jako zabavno i zanimljivo. Na pitanje zašto je to tako, Jasmin objašnjava da game development jednostavno nije shvaćen dovoljno ozbiljno, kao sto u suštini jeste. Igrice su, kako on objašnjava, neka vrsta medija za simulaciju iskustva, kao što su recimo knjiga ili film, s tim da su igrice interaktivne gdje vi zapravo postajete akter. ‘U BiH je teško jer se game development ne shvata dovoljno ozbiljno, pa ne postoji dovoljan broj studija ili firmi koje se bave time, te automatski mladi ljudi nemaju gdje da nauče i rade. Još jedno od ograničenja je da, opcija za odlazak u inostranstvo nije moguća s obzirom da niko ne želi zaposlenika bez iskustva i tako se pravi jedan začarani krug.’