Ono s čime će se većina coworkera u tershouse-u složiti jeste da je Deni jedan mnogo svestran mladić. Fotografija, film, umjetnost općenito, psihologija, marketing, borilačke vještine, kultura…Rastao je u različitim sredinama i to je ostavilo itekako traga na njegov način razmišljanja ali i njegovu percepciju svijeta i ljudi. Sa iskrenim zanimanjem i strpljenjem će saslušati ako neko ima drugačije gledanje na određene temu ali i sa brižnošću saslušati ako imate neki problem. Za sebe kaže da je u privatnom životu potpuno drugačiji nego kako ga drugi poznaju- kao ekstrovertnu vrlo društvenu osobu.

Životne okolnosti su htjele da Deniz (sa Z) bude rođen u Juznoafričkoj Republici- Durbanu, ali da odraste u Los Angelesu. “Otac je arhitekta i dobio je posao prije rata ‘92. u Južnoj Africi, i kako se desio rat preselili smo se svi tamo. Nakon dvije godine pošto su već počele pobune oko pada apartheida odlučili smo se preseliti u Los Angeles. Tamo sam formirao način razmišljanja kakav je i danas prisutan. Moji najbolji prijatelji su bili porijeklom iz Venezuele, Kenije i Polinezije i odrastao sam u kulturološki šarenolikom okruženju, gdje smo svi bili toliko različiti ali opet jednaki, i to je ono što me formiralo ali i ono što me dosta podsjeća na zajednicu u tershouse-u.”


U Los Angelesu je odrastao u dijelu koji se zove Studio City- s razlogom jer su tamo smještene najveće produkcijske kuće. Kako kaže bio je pravi kalifornijski klinjo koji je volio skejtbord i surfanje, a u tom periodu počinje i zanimanje za film koje ga neće proći dolaskom u BiH. “Nakon 10 godina u L.A.-u tata odlučuje 2003. godine da se vratimo u BiH. Sjećam se kako sam svojim drugarima objašnjavao gdje se nalazi država iz koje sam porijeklom i u koju se vraćam, mada ni meni nije baš bilo jasno. Sjećam se kako mi je zvučao bosanski kada sam tek došao u BiH- neka čudna mješavina francuskog i ruskog jezika. Bilo mi je teško navići se s obzirom na veliku razliku u životnim stilovima. Sjećajući se tog perioda iz ovih stopa ne bih ništa mijenjao; dolaskom u BiH izgradio sam neki svoj put i stekao perspektivu koju ne bih da sam ostao tamo gdje bih bio samo još jedan “California kid.” 


Nastavljamo razgovarati o periodu odrastanja u Americi i šta je ono što mu je ostalo u sjećanju kao značajno za današnji život i profesiju kojom se bavi. Deni kaže da je jedna stvar koju svi trebamo naučiti od Amerikanaca kako rade marketing, jer su jednostavno neustrašivi u tome. “U BiH se marketing, po mom mišljenju, olako shvata. Marketing propaganda je bukvalno programiranje ljudskog mozga. Ako želiš uspješnu kampanju, nešto što će ući u pop kulturu smatram da moraš ozbiljno pristupiti pishologiji. Ja kao dizjaner u marketingu gledam šta čini neki vizual; od boje, teksta, do gdje se nešto nalazi. Sve je bitno i utiče na to kako će biti ispercipirano. U marektingu kod nas postoji manjak mašte i volje za rizikom. Previše se čuvamo sigurnog. Mislim da ljudi vole kada ih izazovemo s nečim. Najveće kampanje su uvijek te koje su kontraverzne.”