Kako bismo za početak, za one koji ne znaju, bolje objasnili ulogu Community managera, Ivonu smo pitali kako bi je opisala, te kako joj je možda ta uloga pomogla u ličnom rastu. 

Iskreno nam je odgovorila kako je Community management termin s kojim se i Ivona prvi put susrela kada je aplicirala za poziciju. S obzirom da je ova pozicija relativno nova na našem podneblju i da još uvijek mali broj firmi u svojoj strukturi ima potrebu za Community manager-om, nastala je jedna lista taskova kada je došla koju su osnivač tershouse-a, Nermin, i Ivona u hodu i prema potrebama, proširivali. No ukratko, mogli bismo reći da je Community manager zapravo osoba koja se brine o svemu što ima veze sa prostorom i ljudima koji borave u njemu. Ovo podrazumijeva i onu malo dosadniju stranu poslova kao što je administracija, ugovori, fakture, ali i kreativni zadaci poput društvenih mreža, pisanja tekstova za blogove, osmišljavanje internih evenata, asistencija i organizacija eksternih evenata, vođenje joga časova za naše coworkere, vođenje podcast-a (sada smo u pauzi, ali uskoro nastavljamo dalje) i još mnogo toga. Na pitanje kako joj je ova uloga pomogla u ličnom rastu, odgovara: “Dosta, jer ta uloga daje mentalnu širinu; dolazite u kontakt sa ljudima sa kojima se privatno možda nikada ne biste našli u istoj prostoriji ili ušli u dijalog jer na prvu mislite da nemate zajedničkih tema. Postanete također mentalno fleksibilniji u smislu da naučite multitaskati, razvijate soft skills-e, pogotovu komunikacijske vještine i sve ostalo što dolazi kroz poslove koji donose svakodnevni kontakt sa ljudima.”


Razgovor smo nastavili o najdražim stvarima u vezi ove pozicije, a to su što je upoznala ljude koje ne bi vjerovatno u privatnom “aranžmanu” i ostvarila nova prijateljstva. Navodi i da u tershouse-u možete upoznati digitalne nomade iz cijelog svijeta koji putuju po regionu, osnivače start-upa, umjetnike, advokate; dakle ukratko ljude različitih dobi, iz različitih profesionalnih miljea, pogleda na svijet itd. Kaže i da “sve to utiče na širenje vlastitih vidika, često čujete priče usput u kuhinji koje vam postanu ‘food for thought’ pa onda shvatite da želite isprobati nešto novo, otići na neko novo mjesto za koje ste slučajno čuli, saznate za neki super cool dokumentarac koji ne pripada vašoj uobičajenoj interesnoj sferi i onda slučajno sa 33 godine otkrijete strast prema nekim stvarima za koje do jučer niste znali da postoje.”